moj interview
|
Dakle, moj je interviewer trebao biti u gradu u nedjelju, poslovno, pretpostavila sam. Čitajući po CC forumu neki su spomenuli "googlanje svog ispitivača". Pomislih "zašto ne?" tek toliko da znam o čemu bih mogla razgovarati s njime. Kad sam proguglala, malo se prepadoh... Naime, sudeći po životopisu kojeg sam našla, moj interviewer je završio tri fakulteta, priča 6 jezika, radio svugdje po svijetu, pridonio u organiziranju ili uspostavljanju važnih međunarodnih poslova, bio predavač na fakultetu preko jedne ugledne organizacije, pravnik je, a i direktor firme! Zaboravila sam napomenuti da nije Hrvat, nego Amerikanac koji živi u Hrvatskoj već dulje vrijeme. Kad sam vidjela da je za dodiplomski studirao jedan od tri (moguća) usmjerenja koja sam navela u prijavnici, pomislila sam da je to možda razlog zbog kojeg su njega odredili kao mog interviewera. Pošto je poslovno bio u mom gradu, isprva mi nije mogao točno reći kad i gdje, pa me obavijestio sat prije intervjua o tome. "A kako ću vas prepoznati?" - "Pa... Imam takav i takav džemper i jedini sam koji sjedi ovdje" Večer prije sam dvojila da li da obućem traperice ili ne-traperice imajući na umu dress code iz Amerike. Da budem precizna, pravilo da su traperice neozbiljne i nepristojne za ozbiljnije prigode. Laknulo mi je kad mi je rekao da se nalazimo u kafiću. Ovog puta sam na pameti imala savjet jednog interviewera sa CC-ja koji je rekao da je u neformalnim mjestima u redu biti u trapericama. Smatrala sam da se u kombinaciji koju sam imala na umu mogu bolje izraziti, ali nisam htjela pretjerivati pa sam ipak odjenula dolčevitu, opet se prisjećajući dress codea i nekih logičnih savjeta za odjeću za intervjue opčenit. Uredno, čisto, ništa prenapadno, ako već biramo, neka to bude konzervativnija, ali udobna odjeća. Ništa što bi moglo odvraćati pozornost od razgovora, kosa namještena tako da ne smeta, a šminka lagana. Najvažnije, smiješak na lice. Na putu do tamo, pitala sam se kakav će to čovjek biti, nadajući se da neće biti neki hladan i preozbiljan, nego opušteni ugodan čovjek. Svim sam se silama trudila da nemam tremu i napominjala si da budem opuštena i budem prava ja. "Ništa lakše, kao da pričam sa starim prijateljem! Budi ja! Budi ja..." neuvjerljivo sam pokušavala uvjeriti samu sebe kako da to najbolje odradim. Kad sam došla u rečeni lokal, mislim da je pet muškaraca sjedilo unutra. Zbunjeno sam promatrala svakog od njih, pitajući se kojem od njih da priđem. Odmah sam eliminirala trojicu koja su sjedila zajedno i usredotočila se na preostalu dvojicu koja su nosila džempere. Jedan od njih u crvenom džemperu mi se činio prestar, ali pomislih "čemu suditi po izgledu, tko zna", a drugi mi se lagano činio kao poslovni čovjek. Nisam bila sigurna koji je od njih the man. Odlučila sam buljiti u čovjeka u crvenom džemperu čekajući da progovori ili napravi neku gestu. Čim je zinuo da dobaci nešto dečkima preko puta, izgledao je pijano i neartikulirano pa sam ga smjesta eliminirala. Nisam bila sigurna je li moj interviewer preostali gospodin (koji jest pogledao u mom smjeru kad sam ja ušla), ali nisam bila sigurna jesam li dobro upamtila opis koji mi je dao. Pošla sam van da vidim što sam zapisala, ali tom papiru ni traga! Odlučih opet ući i prići preostalom čovjeku. *zbunjeno teturanje po kafiću* "umm... hello...? jeste li vi... s faksa A...?" Pogodak! To je bio taj gospodin. Zbunjeno sam promrmljala nešto u stilu "jaooprostitenisamvasprepoznalaovajnisamznala" i lagano pristupila suprotnoj strani stola. Čim sam sjela, pogurnula sam pola kauča unazad. (taj lokal ima kaučeve uza zid, a ne stolice za sjedenje) Moj interviewer je lagano izbečio oči u čudu, pa počeo govoriti. Prva stvar koju mi je rekao jest da bi ovo trebao biti opušteni i informativni intervju: "Mnogo sam puta bio u tvojoj situaciji, znam kako je to, pa se ne brini!" Odmah mi je laknulo. Činio se dosta ugodan. U biti, uvijek u glavi imam predodžbu da su poslovnih ljudi, a pogotovo ljudi na važnijim pozicijama, vješti u komunikaciji, pa se nisam baš ni brinula da će nam razgovor zastajkivati. Na početku me uveo u razgovor pitajući me "Znači, tu živiš?" i onda lagano nastavili priču o gramatici nekih jezika i spcifičnosti izgovora istih. Naravno, onda je uslijedilo standardno pitanje: "Pa zašto si se baš odlučila prijaviti na Faks A?", "Što ti se posebno svidjelo?", "Zašto smatraš da bi ti obrazovanje na ovom fakultetu koristilo?", "Koji te smjerovi zanimaju" (pa smo malo pričali o odjelima i disciplinama koje me zanimaju), "Čime se osim škole baviš?" (nekako sam se i sama iznenadila činjenicom da sam se uspjela baviti svakakvom vrstom umjetnošću.) Onda sam nekako počela pričati o tome zašto me to veseli pa me nastavio ispitivati o aktivnostima poput "Zašto baš te aktivnosti" (Zapravo, često na ovakva pitanja ne znam odovoriti jer jednostavno neke stvari radim čisto iz užitka, a ne nekog dubljeg skrivenog značenja. Ili pak nisam nikad baš posebno razmišljala nego samo slijedila osjećaj. No, dala sam sve od sebe da to objasnim kako treba!), itd. Kad sam počela objašnjavati previše široko naširoko, uvijek je uspio vratiti razgovor na pravi put, pa sam bila zahvalna na tome. Ostatak intervjua smo proveli razgovarajući o faksu A. Imala sam cijelu listu pitanja i drago mi je da je na sve što je znao dao odgovor, a one za koje ne zna je iskreno i priznao da ne bi znao. Faks A je između ostalog poznat po rivalstvu s još dva faksa, B i C. Bilo mi je simpatično kako je moj interviewer bio silno ponosan na faks A i govorio sa zadovoljstvom o njemu, a i uvijek je u tom rivalskom duhu pokušao predstaviti faks A kao najbolji od ta tri: "Pohađao sam i A i B, pa ti mogu reći da je B ovakav i onakav u smislu stvari X, a od prijatelja koji su pohađali faks C sam čuo da je X tamo strašno loš, dok u A nema takvih problema nego je ovako i onako super i mnogo bolji nego B i C" Haha, :p Moram priznati da se jesam prijavila na rivalske fakultete, pa sam znala o tom rivalstvu (ali nikad mi takvo što nije bilo drago) pa sam se morala suzdržavati da izgovorim ono što o Faksu A misli SanSnova. Njega nisu ni malo zanimali moje statistike (prosjek, uspjeh na testovima i sve ine stvari koje sam već navela u prijavnici), već je htio saznati kakva sam osoba, kako razmišljam i što mi je važno u životu. Vjerojatno ono što je možda malo teže sročiti u prijavnici. Ne znam jesam li uspjela dati ikakve nove informacije osim onih koje sam već navela uprijavnici, al' eto, potrudih se! Odmah pri početku mi je rekao da on ne zna koliko intervju utječe na cijeli proces; nikad nije pitao i neće jer ga ne zanima. Isto tako da on ne zna niti ne može znati odluku odobora za prijave. Tijekom razgovora mi je također rekao da ne budem shrvana ili deprimirana ako me A bude odbio, jer to ne znači kraj života i da postoje i drugi odlični fakulteti na kojima bih mogla jednako biti sretna (u Americi prave silnu dramu oko toga pa je razumljivo zašto bi mi govorio ovo), ali ako budem primljena da mi toplo preporuča da prihvatim ponudu. U jednom početnom dijelu intervjua sam spomenula da sam ga googlala, na što je napravio lagano šokirani izraz lica. Kasnije (nakon razgovora) sam shvatila kako je to moglo zazvučati, pa se nadam da ga nisam previše izbezumila i da je razumio da ga nisam išla uhoditi. Jednostavno sam htjela naći više tema koje su mu poznate i o kojem bih ga pitala. Na kraju krajeva, moj interviewer se činio kao iznimno zanimljiva osoba. Čini mi se da onaj online životopis s googlea nije niti približno opisao sva njegova dostignuća i aktivnosti pa sam nekako ja htjela njega intervjuirati! (Nisam ni nastojala na tom intervjuu, ali ako ikad uspijem dobiti priliku, svakako bih voljela znati više o njemu) U jednom trenu sam ga pitala na koliko je to fakulteta studirao kad je uvijek spominjao "Pa kad sam studirao tu i tu...". Odogovor: "Više nego što možeš pojmiti". Čovjek obožava učiti i znati o raznim stvarima, nekoliko puta je ponovio "I'm a nerd" (haha) i rekao kako trenutno studira nešto preko online nastava. Svi ljudi s iste grupacije fakulteta kao faks A s kojima sam do sada imala prilike porazgovarati su tako učeni i iznimno zanimljivi. Nitko ne vodi neki monoton i bezvezan život, nego idu u daljnje pobjede uz pomoć svoje ambicije, talenta i inteligencije. Svaka im čast. Ako ikad dobijem priliku biti među takvim ljudima i biti dio njihove zajednice, smatrat ću se iznimno sretnom i blagoslovljenom. Interview smo proveli na engleskom iako se gospodin tečno služi hrvatskim. Bilo mi je drago što mi se nije obraćao kao da sam strankinja ili pak s visoka, nego normalno, kao ravnopravnoj osobi. Vjerujem da kod stranaca u ovakvim interviewima nastoje testirati tečnost u razgovoru i vjerojatno da vide zrelost da se živi daleko od doma. (to su samo moje spekulacije) Jedna stvar koja mi je pala na pamet kad sam pročitala činjenicu da 90% kandidata dobije priliku za intervju jest sljedeće: Okej, odobro za prijave ne može još znati tko će biti primljen, a tko neće, ali ako su se svi ti kandidati isto uspjeli upoznati s tim fakultetom kao što sam ja, znači li to da više od 80% ljudi pripremaju na veliko razočaranje kad ne budu primljeni??? Nekako smatram da je to malo okrutno da se kandidat tako "zaljubi" u taj fakultet samo da bi na kraju njegovi ili njeni snovi bili zdrobljeni. No, i to je život, I suppose. Sve u svemu, interviewer mi je pomogao da se bolje upoznam s fakultetom (o da, dobro ga je ispromovirao :D) i trenutno se faks A popeo na višu poziciju na mojoj listi željenih fakulteta (odnosno, ako upadnem!!!). Drago mi je da sam imala ovaj intervju i nadam se da sam uspjela predočiti sebe kakva jesam. Ako moj interviewer ikad naiđe na moj blog: "Hvala Vam na vremenu koje ste izdvojili u svom pretrpanom rasporedu, što ste bili dragi i ljubazni te strpljivi u odgovaranju svim mojim pitanjima. Uživala sam u Vašoj prezentaciji fakulteta, a i razgovoru općenito. Zbog Vas mi se fakultet mnogo više sviša sada" |
