toefl
|
Za prijavu, američki faksevi najčešće traže: transkript ocjena svih četiri razreda srednje škole, rezultate SAT Reasoning testa, Common app, esej na zadanu temu, tzv. Supplement materials, da ispunite prijavni dokument svojstven određenom collegeu te da platite administrativne troškove koji često rangiraju od 60-75$* (*ako se pokaže da vaša obitelj to ne može platiti, često ih možete pitati da vam odbiju taj trošak) preporuke dvaju profesora zatim, uz to vas još i znaju tražiti: rezultate 2-3 SAT Subject testa*, tzv. SAT II (*samo bolja sveučilišta ih traže) te TOEFL ako ste međunarodni učenik (provjeravaju vaše znanje engleskog, kako prestižnost nekog faksa raste, tako raste i prag koji morate zadovoljiti) Ah, sve te divne stvarčice zvane testovi! SAT redovno organizira College Board i cijene variraju. Mislim da je ono čim se svaka obitelj u kojoj ima kandidata za prijavu mora pomiriti jesst da će imati dosta troškova s testovima. Jer ih je dosta, a svaki košta! Zamislite, TOEFL košta čak 145$! (cca 730kn!) Mislim da je dobro mjesto za početak proširivanja svog znanja o stranim faksevima jest Institut za Razvoj Obrazovanja, aka IRO. Evo, baš sam zadnje subote u srpnju pošla pisati TOEFL u IRO. Bilo je zapravo smiješno. Naime, postoji pet računala na kojima se piše test i ja sam taman bila smještena na jedinom koji nije ispravno radio! Da počnem ispočetka, TOEFL iBT se sastoji od tri dijela: čitanje i razumijevanje, pisanje i govorenje. Upravo jer koristite slušalice s mikrofonom, na početku provjeravaju rade li te slušalice i morate izreći nekoliko stvari u mikrofon. Međutim, moj nikako da prođe taj test! Isprva je gospođica koja je to vodila bila optimistična i uvjeravala me da će se to brzo riješiti. Međutim, nakon što to nije uspijevalo ni nakon 10 minuta, bih poslana van test-rooma. Nakon nekog vremena sam se opet vratila, ali rezultat je bio isti! Mic check unsuccessful. Onda sam opet bila poslana van. Ovog puta na 2,5 sata! Sjedila sam tamo čitajući razne knjige o faksevima i s vremena na vrijeme ugledala gospođicu koja vodi na testiranje kako ubrzano hoda od mjesta do mjesta s telefonom i nervoznim izrazom lica. Bojali smo se da ćemo možda morati odgoditi test na neki drugi tjedan! Nekako mi se nije sviđala ta ideja; pa došla sam čak iz Dubrovnika! :( Na svu sreću, nakon 2,5h čekanja ipak sam bila puštena u sobicu i ovog puta smo prošli mic check! :D Nakon toga me samo čekalo 4 sata testiranja... Moram samo spomenuti gospođicu koja je vodila testiranje. Bila je stvarno simpatična i rješavala problem do kraja. Naime, ispostavilo se da je na mome kompu bio instaliran neki anti-virusni program koji nije smio biti tamo. Pa je ona morala zvati Nizozemsku, pa kad oni nisu znali riješiti problem, morala je voditi konferencijski poziv između Zagreba, Nizozemske i Bostona, da bi bostonski inženjeri mogli ući u kompjuter i riješiti problem! Fiju! I hvala im svima na tome! Sam test i nije pretežak, ali cijelo vrijeme čitate neke znanstvene tekstove ili slušate predavanja o npr. fizici, drami, biologiji itd. Zapravo je dosta zanimljivo, ali zahtijeva strašnu količinu koncentracije da izdržite sva četiri sata neprekidnog unosa novih informacija. Meni je najteži dio bio stvoriti svoje mišljenje na neko pitanje: npr. daju vam neki predtekst i pitaju vas slažete li se ili ne i da to objasnite primjerima. To i ne bi možda bilo toliko loše da nije na kraju testa. I to nakon dva sata sjedenje i konstantnog slušanja i čitanja o stvarima o kojima nikad prije niste čuli i to na stranom jeziku! Nakon 3 tjedna od pisanja bih trebala znati rezultate... To je sad uskoro... Nadam se da ću imati zadovoljavajuće bodove jer ću onda znati mogu li nastaviti s prijavom na svoj college iz snova ili ću ga morati opet pisati :( |
