my american scrapbook: čokolada
Na početku posta ću uvijek podsjećati da je natječaj za razmjenu otvoren od 09.10. do 25.11. posjetite stranicu FSO-a ili pogledajte moj post. ¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤ Sjećam se kad me J. prije njenog puta na ljetnu školu engleskog u Americi pitala: "Što bi mi tamo moglo faliti?" Pomislih; osim onog uobičajenog (ljudi i okolina), definitivno čokolada i labello. Zašto? Naime, možda ste već i mogli zaključiti da sam ovisnica o čokoladi i da volim jesti, jelte... Kad sam ja tek došla u Ameriku, host-obitelj me pitala koja su mi najdraža jela. Odgovorih: jabuka, salata od kupusa i čokolada. I kako su tako dragi, odmah su mi nakupovali jabuka i čokolada. Elem... čokoladica. Primijetila sam da Amerikanci nemaju baš puno ovakvih čokoladnih pločica kao u nas, nego preferiraju malene čokoladice u pojedinačnim pakovanjima (npr. Kit-Kat, mini Twix, m&m, Dove itd.). I tako su mi oni kupili čokoladice. Mislim, bile su dobre, one male Dove i sl., ali kako sam navikla na onu pravu čokoladu, ja to nisam mogla nazivati pravom chocolate (isto tako po meni ni njihov kruh u vrećicama isto nije pravi kruh. A bome ni jabuka, jabuka...). Kad sam prvom prilikom pošla kupovati svoju hranu, potražila sam pločicu tamne. I nađoh ju. Sjećam je se točno: Hershey's. U biti, kupila sam mliječnu i tamnu. Nekako je imala čudan okus. To sam pripisivala kulturološkim razlikama i da mi jednostavno treba vremena da se naviknem na nju. Jedna stvar koja je bila kristalno jasna jest da je bila PREslatka. Sam šećer. Onda sam probala tamnu. Još uvijek slatka, ali sad bar nekog okusa kakaa. Ja ju jedem i jedem, ali nikako da postignem onaj isti efekt kao doma s Dorinom ili čime već. Za Božić sam između ostalog od host-family dobila i neke čokolade u obliku sardina koje su bile zapakovane u mreži pa su izgledale kao uhvaćene ribe :p Okus je bio... fantastičan. Sladak, kremast, blag i čokoladan. Pogledam omot i vidim da je proizveden u Francuskoj. Eh, naravno, kud čokolade nego europske :) Otada sam prestala jesti Hershey's (napokon, je li...) Jer shvatih da stvarno ne valjaju. Stvarno ne valjaju. Nemaju ni č od čokolade, a kamoli k od kakaa. Sama mast i šećer. Pa sam prestala kupovati Hershey's i prebacila sam se na malo luksuzniju stvar. Kalifornijski Girardelli. Punjenje od karamele je super, ne znam zašto ga u nas baš ne proizvode. U svibnju je stigao paket od tate za moj rođendan. A što bi bilo unutra nego čokolade :) Dorinaaaa. Ja sam jednostavno bila preporođena. Kad sam okusila tu hrvatsku divotu, shvatila sam da sam već i počela zaboravljati što je to prava čokolada. Ja sam se jednostavno navukla na tu Dorinu i svaki dan bih nakon nastave uživala u barem retku te krasote. Čak i mliječne čokolade, koje inače nisam neki fan, su mi bile predivne... Otada čvrsto vjerujem da nema čokolade do europske čokolade. (Austrija, Belgija... rings a bell? ;p) Američke jednostavno ne valjaju. Osim možda divnih trufflesa :)) Te vrijedi probati u čokoladarnicama. A labello s početka priče? Ma ja nisam u njih našla nikakve lip-balmove koji su dorasli našim Rosalovim. Ne znam gdje takvih ima za kupit u njih, ali u svojoj okolici u Maineu ih nisam našla. Nego samo onaj Chap-stick (koji ne hrani baš kožu nego imate osjećaj kao da vam je neka plastika nalijepljena za usne) ili Burt's Bees (te su mentol s pčelinjim voskom, bolje od Chap-sticksa, ali još uvijek tvrde za moj ukus). Po tome smatram da pri putovanju u Ameriku uvijek treba nositi svoju hrpu čokolade i labella iz domovine. P.S. Moja se prijateljica oduševila na Dorinu. Jedna iz Japana koja je vidjela dosta svijeta i obožava Milku, a i Kraš :D |